Walt Whitman 'Pjesma o meni' 1855. (ulomak)

3.

Čuh što govornici govorahu, govor o početku i svršetku,
Ali ja ne govorim o početku i svršetku.

Nikad ne bijaše više začinjanja nego što je sada,
Niti više mladosti i starosti nego što je sada,
I nikad neće biti više savršenstva nego sada,
Niti više neba ili pakla nego što je sada.

Htijenje, htijenje, htijenje,
Uvijek rađalačko htijenje svijeta.
Iz tame nadiru suprotne jednakosti, uvijek tvar i množidba, uvijek spol,
Uvijek splet jednovjetnog, uvijek razlika, uvijek neka vrsta života.

Dokazivati nema smisla, učeni i neuki osjećaju da je tako.

Siguran kao najsigurnija jamačnost, čvrsto ukorijenjen, dobro utvrđen, poduprt potpornjima,
Snažan kao konj, osjećajan, ohol, električan,
Evo me gdje stojim sa ovim tajanstvom.

Čista je i nježna moja duša, a čisto je i nježno sve što nije moja duša.
Kad jedno nedostaje, nedostaje oboje, i neviđeno biva dokazano viđenim,
Dok ono ne postane neviđeno i dokazano zauzvrat.
Pokazivati najbolje, i razdvajati ga od najgoreg doba, rasrđuje doba,
Poznajući savršeni sklad i sabranost stvari, dok oni govore, ja šutim i idem se kupati i diviti sebi.
Dobrodošao je svaki organ i sastojak mene, kao bilo kojeg srdačnog i čistog čovjeka,
Niti inč, ili djelić inča, nije zao i ništa neće biti manje znano od ostalog.

Ja sam zadovoljan - vidim, plešem, smijem se, pjevam;
Dok mili i ljubljeni drug u postelji spava kraj mene noću, i odlazi uz prvog pijetla tajnim krokom,
Ostavljajući mi košare pokrivene bijelim ubrusima, što mnoštvom svojim isupnjaju kuću,
Zar da odložim svoj obrat i uvid i vrisnem na moje oči
Da prestanu tragati i motriti za stazom
I neodložno sračunaju, i pokažu mi do zadnjeg centa,
Točnu vrijednost jednog, i točnu vrijednost drugog, i koje je u prednosti?

(1. dio)

 

Walt Whitman

'Song of Myself' / 'Pjesma o meni'

'Leaves of Grass' / 'Vlati trave'

Brooklyn 1855.

prijevod Hamdija Demirović

Biblioteka Dani, Sarajevo 2004.