William Shakespeare 'Hamlet' 1603. (ulomak)

HAMLET:

Bit il ne bit — to je pitanje!
Je l' dičnije sve strelice i metke
Silovite sudbine u srcu
Podnositi il zgrabit oružje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Učinit? Umrijet — usnut, ništa više!
I usnuvši dokončat srca bol
I prirodnih još tisuć' potresa,
Što baština su tijelu. To je kraj.
Da živo ga poželiš: umrijeti
I usnut! Usnut, pa i snivat možda!
Da, to je smetnja sva. Jer snovi što
U smrtnom tome snu nas mogu snaći
Zemaljske kada muke stresemo,
Da — to je što nam ruku ustavlja,
I to je razlog što je nevolja
Dugovječna. Jer tko bi inače
I poruge i silu tlačitelja
I rug i podsmijeh ljudi oholih
I bol što kinji ljubav prezrenu
I tromost pravde, naprasitost vlasti
I prezir što ga vrijednost strpljiva
Od nevrijednika trpi — kada može
Da samim bodežom svoj račun smiri?
I tko bi tovar nosio u znoju
I stenjao pod teretom života
Kad ne bi volju mutio nam strah
Od nečeg poslije smrti, neka zemlja
Neotrkrivena kojoj nijedan
Sa granica se putnik ne vraća,
Te volimo podnosit sva ta zla
No pobjeći u nepoznata? Tako
Razmišljanje nas čini kukavicama,
Te strčanosti boja prirodna
Izblijedi sva od tužnog mozganja,
A važne i goleme zamisli
Iz tijeka svoga zato izlaze
I gube ime djela.

(III, 1)

William Shakespeare

'The Tragedy of Hamlet, Prince of Denmark' / 'Hamlet'

Stratford na Avonu 1603.
prijevod Milan Bogdanović

'Čitanka iz stranih književnosti 1'

Školska knjiga, Zagreb 1989.